SVJETSKI DAN PLESA

ITI I SVJETSKI DAN PLESA

Jedna od glavnih zadaća Međunarodnog plesnog odbora (International Dance Committee) koji djeluje pri svjetskom ITI-ju jest stvaranje okvira za dijalog i suradnju velike svjetske plesne zajednice te promicanje plesne umjetnosti i jačanje njezina kulturnog i političkog položaja na međunarodnoj razini. IDC s tom je namjerom 1982. godine ustanovio i Svjetski dan plesa koji se obilježava svake godine 29. travnja. Taj dan slavi uspomenu na rođendan jednog od najvećih plesnih reformatora, Jeana Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta.
Svake godine na taj se dan diljem svijeta šalje poruka poznate osobe iz svijeta plesa, a među autorima poruka do sada su bili i Robert Joffrey, Chetna Jalan, Merce Cunningham, Hans van Manen, Murray Louis, Maja Pliseckaja, Maurice Béjart, William Forsythe i dr.
Osnovna ideja Svjetskog dana plesa jest da se na taj dan podsjeti javnost na taj umjetnički oblik te uživa u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etničke prepreke.

SVJETSKI DAN PLESA U HRVATSKOJ

Hrvatska se više puta pokušala pridružiti međunarodnom slavlju, ali tek od 1999., kada akciju pokreće neformalna plesna grupa LLINKT!, Dan plesa se kontinuirano obilježava i u našoj zemlji te postaje priznatim i općeprihvaćenim događajem.
Plesni odbor Hrvatskog centra ITI-UNESCO, koji je osnovan u lipnju 2000., preuzeo je organizaciju proslave i distribuiranja plesne poruke po Hrvatskoj. Čita se međunarodna i nacionalna poruka. Ovu potonju pisala su istaknuta imena hrvatske plesne scene poput Milka Šparembleka, Milane Broš, Sonje Kastl, Mirne Žagar, Irene Pasarić i Staše Zurovca.

MEĐUNARODNA PORUKA 2006.

Ples ne zahtijeva ni pero ni kist.
Jedino neophodno sredstvo, ljudsko je tijelo.
Tko zna plesati, zna hodati.
Ples traži potpuno predavanje od onih koji se njime počinju baviti. Potrebna je snažna volja da bi se slijedilo dugo i teško naukovanje. Ali, ta askeza oblikuje karakter jednako tako kao što čini gipkima udove. A ples vraća stostruko onima koji ulažu napor po-svećujući mu se. Nikakva sloboda ne da se usporediti s onom koju daje majstorstvo duha i tijela.
Za nas, Kmere, u svome najsavršenijem obliku ples je također način približavanja bogovima. Ples postaje molitvom. On postaje neizbježan obred u probitku svijeta, uzdiže nas do nadnaravnog.
Na ovogodišnji Međunarodni dan plesa, omogućeno je plesačicama Kraljevskog baleta Kambodže da budu posrednice za sve nas. Plešući, pomažemo posvemašnji napredak u Toleranciji toliko važnoj za naš Humanitet u ovoj 2006. godini.

Njegovo kraljevsko veličanstvo NORODOM SIHAMONI od Kambodže (1953), profesor klasičnog plesa, umjetnički pedagog, danas kralj Kambodže S francuskoga prevela: Katja Šimunić

HRVATSKA PLESNA PORUKA 2006.

Za mene je ples oduvijek bio ljubav, religija, psihoterapija, smisao života, tako da me je čudila rečenica “što još radiš osim što plešeš”, kao da ima mjesta za bilo što drugo ili bilo koga drugog.
SNJEŽANA ABRAMOVIĆ, plesačica, koreografkinja suvremenog plesa

MEĐUNARODNA PORUKA 2005.

Ples pripada svima.
On jamči radost i nadahnuće onima koji u njemu sudjeluju i onima koji ga gledaju.
Jezik plesa ne poznaje granice. On dopire do ljudi bez obzira na njihovu klasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost,
bez obzira na njihovo obrazovanje. Jezik plesa beskrajan je, jer on ljudske emocije odražava kroz pokret.
Ples obogaćuje dušu i nadahnjuje duh. Ples živi u svima koji žive. Kad sva djeca plešu, mir je osiguran.

HRVATSKA PORUKA 2005.

Mislio sam
da sam savladao različite tehnike plesa...
A onda sam čuo
da i kokoške s Novog Zelanda plešu!

STAŠA ZUROVAC, baletni umjetnik i koreograf

MEÐUNARODNA PORUKA 2004.

Ples je izvorni i najdrevniji nacin ljudskog izražavanja. Putem tijela i govora tijela ples je cvrsto povezan kako s emocionalnim tako i s duhovnim svijetom.

Ples tvori srž tradicijske kulture australskih izvornih naroda, poput kakve posvecene carolije. Cvrsto urastao u tlo, povezan je sa samom dušom Majke Zemlje. Ne prepustite li se plesu, ne možete mirno krenuti u lov. On je neodvojiv dio ljudske egzistencije.

Kad pocnem raditi na novom plesnom djelu, od plesaca tražim da progutaju i probave sjeme tradicije kako bi osjetili u njemu sadržani kôd, jer je to jedini nacin da duh tradicije uspješno prenesemo suvremenom svijetu.

Ples je univerzalni jezik. On utjelovljuje ljudski identitet i slavi ljudsku duhovnost. Ples je umjetnicko srce bratstva medu ljudima. On je posveceni univerzalni lijek.

Stephen Page (Australija), koreograf,umjetnicki direktor Bangarra Dance Theatrea

(Prevela Zdenka Drucalovic)

HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN PLESA
29. travanj 2004.

Ples je početni i završni stih poeme o svijetu u vječitom kretanju. Dok se u govoru često ispomažemo gestom ili kretnjom, govor tijela, ogoljen do same srži izričaja, lišen verbalne ili bilo kakve druge pomoći, prepušten je samome sebi. I zato mora biti jasan, sveobuhvatan, sugestivan i nadasve emocionalan. Tako ga barem ja doživljavam. U tome je i izazov, i radost i bol baletne umjetnosti, koja samo svojim najvišim dometima pronalazi put do najdubljih slojeva ljudske duše. Ako je ljudsko tijelo doista najsavršenija forma kreirana od postanka svijeta do danas, a upravo mu kretanje udahnjuje život, pustimo ga neka govori. Neka putuje svemirom i nalazi put do srodnih bića: tako je bilo na početku, tako će biti sve dok je plesa i svijeta.

Irena Pasarić

MEÐUNARODNA PORUKA 2003.

Što je ples? Ako odgovorite na to pitanje, niste dostojni povjerenja. Dopustite da ja ipak pokušam: Ples je kada mislite tijelom.

Je li nužno misliti tijelom? Za opstanak možda i nije, ali za život jest. Toliko je misli koje se mogu misliti samo tijelom. Možda su neke druge stvari, poput mira, važnije od plesa. Ali ples ipak trebamo kako bismo slavili mir. I za istjerivanje demona rata, kao što je radio Nijinsky. Anarhistica Emma Goldman, rekla je to možda najbolje: “Revolucija koja mi ne dopušta da plešem, nije vrijedna da se za nju borim”.

Bog Šiva je svojim plesom stvorio svemir. No ples je suprotan svim božanskim zahtjevima. Ples je beskrajan pokušaj, poput pisanja na vodi. Ples nije život, ali on održava na životu sve male stvari od kojih su velike stvari satkane.

Mats Ek (Švedska), koreograf i plesac,dugogodišnji direktor Cullberg Balleta

(Prevela Jasenka Zajec)

HRVATSKA PORUKA 2003.

Kada se pripremamo za proslavu dvadesete obljetnice festivala Tjedan suvremenog plesa i mnogih drugih manjih i vecih, kako kolektivnih tako i individualnih jubileja, cini se jednostavnim odgovoriti na pitanje što je ples... ali prvi pokušaji odgovora postaju sve nerazgovjetniji...

Zašto toliku važnost polažemo plesu – jucer, danas... cak i u trenucima kada nam se cini da postoje puno vece, znacajnije stvari... Gledajuci unatrag s koliko smo se žara pripremali za svaki nastup, korak... kakva je bila anticipacija buducih ostvarenja, kolika nadanja da bi svaka gesta donijela jedan pomak u drugacije, novije, bolje... I unatoc protoku vremena, novih lica, prekrasnih i trajnih, uspješnih i manje uspješnih djela... onih upisanih u povijest kao i onih koje zaboravismo... i nadalje se susrecemo s istim problemima i istim izazovima kao prije dvadeset... prije cetrdeset... prije gotovo sto godina na ovim prostorima... ništa se promijenilo nije... vrijeme ovdje kao da stane... generacije dolaze i odlaze... a problemi nisu samo naši danas i ovdje...

Možemo li uciniti išta da buducnosti ostavimo u zavjet drugaciju, bolju viziju svijeta oko nas, u kojem ples može živjeti i biti život... možda ako onima koji imaju moc odluka u svojim rukama pojasnimo zašto je ples znacajan...

Što to jest ples... postoji li uopce negdje odgovor, a da nije enciklopedijski?

Ples, ples, ples... je li to tijelo koje misli, ili je to tijelo koje se prepušta lagodnosti trenutaka i užicima vremena, je li to ona tjeskoba osjecaja iskakanja iz kože... ili je to neko božansko stanje kojim se izdižem iznad svakodnevice... svakako pokušaj strukturiranja misli... pokušaj stapanja vremena i tijela u prostoru, stvarajuci ritam uvijek novi, drugaciji, unikatniji... ili pak odjek anarhije i pobune protiv uspostavljenih pravila i uvriježenih normi... paralelizam i dupliciranje... univerzalnost komunikacije koja ne traži nikakvo posebno pojašnjenje... Ples, ples, ples... koja li mu je svrha... je li neka opsesija, religija... zašto iznova tolika važnost toj i takvoj mogucnosti izricaja... što nam to donosi ples u trenutku kada je svijet okrenut ratu, kada razum zauzima mjesto u magarecoj klupi...

Svakako je to trenutak kada svaka, ma i najmanja kretnja odjekuje tim snažnije, jer ples je i trzaj, i plac jednako kao nedužni djecji smijeh... u svakom je slucaju nešto drugacije svakome na ovom svijetu, a opet, univerzalni jezik sporazumijevanja ostaje i jest kretnja... sada i uvijek... ples je ples je ples...

Mirna Žagar, plesna producentica,direktorica Tjedna suvremenog plesa