Međunarodni dan plesa, 29. travnja 2016.

Međunarodni dan plesa, 29. travnja 2016.

MEĐUNARODNI DAN PLESA, 29. TRAVNJA 2016.

SVJETSKA PORUKA

KARAKIA

(Molitva)

 

dodirnuti svemir

izvor naše božanskosti

osvjetljavajući

lice predaka

tako da možemo vidjeti našu djecu

 

tkani gore, pokraj, dolje

sjedinjeni svi u

našem tijelu i kostima

i sjećanju

 

Zemlja se okreće

ljudi masovno migriraju

kornjače se okupljaju u tihoj pripremi

srce je ozlijeđeno

 

plešimo

pokret ljubavi

pokret pravde

svjetlo istine

 

Autor: Lemi Ponifasio

(S francuskog prevela: Katja Šimunić)

 

Salā Lemi Ponifasio samoanski je umjetnik: koreograf, redatelj i dizajner. Godine 1995. utemeljio je MAU u Aucklandu (New Zealand) kao transformativnu akciju, radeći u zajednici i surađujući s umjetnicima širom svijeta. MAU je samoanska riječ koja označava objavu istine.

Posebne i jedinstvene genealogije, Ponifasijevo radikalno stvaranje izazov je konvencionalnim definicijama. Njegov umjetnički svijet usmjerava suvremenoga pojedinca prema drugim dimenzijama svjesnosti upotrebljavajući usporavajući ritam unutar svoje stroge estetike – palete crnih, invertiranih, snolikih slika: ceremonijalnog, žrtvujućeg tijela, unutrašnjeg prostora zvuka, svjetla i tame.

Ponifasio predstavlja svoj rad širom svijeta uključujući Avignonski festival, BAM New York, Ruhrtriennale, Edinburški međunarodni festival, Théâtre de la Ville u Parizu, Kulturni centar Onassis u Ateni, londonski Centar Southbank, Holland Festival, torontski festival Luminato, Wiener Festwochen, Berliner Festspiele, Santiago a mil, Praško kvadrijenale i Venecijanski bijenale.

Ponifasiovi recentni radovi jesu Lagimoana (2015) za 56. Bijenale likovnih umjetnosti u Veneciji, Apocalypsis (2015), opera R. Murraya Schafera u sklopu festivala Luminato u Torontu, I AM: Mapuche (2015) i MAU Mapuche (2016) sa starosjediocima u Čileu, I AM (2014) u povodu stote obljetnice Prvoga svjetskog rata, premijerno izveden na Avignonskom festivalu potom na međunarodnom festivalu Ruhrtriennale i Aucklandskom umjetničkom festivalu. Njegove druge kreacije uključuju: The Crimson House (2014) kojim propituje prirodu moći i svijet koji sve vidi, a ništa ne zaboravlja, Stones in Her Mouth (2013), rad s Maurkama kao prenositeljicama životne moći govorništvom i drevnim napjevima, operu Prometej (2012) Carla Orffa za Ruhrtriennale, Le Savali: Berlin (2011), suočavanje imperijalnoga grada Berlina s vlastitim zajednicama imigrantskih obitelji u potrazi za pripadnošću suspregnutom prijetnjom deportacije, Birds with Skymirrors (2010), odgovor na nestajanje pacifičkih otoka, domovine većine njegovih izvođača, suočenih s devastacijom otoka zbog klimatskih promjena, Tempest: Without a Body (2008) o moći i teroru i nezakonitoj upotrebi državne sile nakon 11. rujna.

    NOVA IZDANJA