ČEDO PRICA PLITVIČKI

GENERALOVA BAŠTINA


BROJ LIKOVA: 9 m + 2 ž (+ statisti)
GODINA NASTANKA: 2000.
IZDANJA: Kolo, br. 4/2000, Zagreb, 2000.

SADRŽAJ:
Dživo de Kverča, dubrovački vlastelin i pričuvni general Jugoslavenske armije, koja upravo opsjeda i bombardira njegov rodni grad, živi osamljeno u svom ljetnikovcu, zajedno sa suprugom Anamarijom. U teškim okolnostima rata što ga vodi vojska koju je nekad stvarao i služio, aristokrat i intelektualac Dživo de Kverča ipak ostaje poštovatelj oslobodilačke ideje Josipa Broza. Ta je ideja obranila i oslobodila njegovu domovinu Hrvatsku, vrativši joj dijelove Dalmacije što ih je Talijanima ustupio profašistički režim NDH i Ante Pavelića. Ova “armija” nije više ona kojoj je pripadao; izdala je njegova vojnička i civilizacijska načela. I sam Dživo gine na terasi svog ljetnikovca od granate ispaljene iz topa za kojim je stajao njegov nekadašnji učenik s vojne akademije na kojoj je bio nastavnik streljačkih vještina. To je središnja dramaturška os komada oko koje se događaju mnogi prizori iz de Kverčove dubrovačke sredine te iz okružja pukovnika Gazivode čije topništvo razara grad i ubija Dubrovčane. U toj okrutnoj i dvostrukoj stvarnosti; u sučeljavanju vrline i zločina, civilizacijskog i divljačkog, u nasilnim susretima života i smrti – započinje i završava ova dramska igra koju je autor napisao prema motivima svog proznog djela Ujedinjenje ili smrt, objavljenog 1996.

SVEČANOSTI


BROJ LIKOVA: 12 m + 6 ž
GODINA NASTANKA: 2003.

SADRŽAJ:
U središtu ove tragikomične igre satirično-grotesknog tona nalazi se kolekcionar Filip Polajner, vlasnik privatne Zbirke odličja, oružja, starog novca i nakita, koja neposredno po završetku Domovinskog rata slavi stotu obljetnicu postojanja. Obiteljsku atmosferu Polajnerova doma i svečanosti upotpunjuju mnoga lica – iz prijateljskog, građanskog kruga, ali i iz nove svjetovne i duhovne stvarnosti te nove, poratne generacije: djeca Polajnerovih i djeca njihovih obiteljskih prijatelja koja ne pristaju na svijet u kojem odrastaju. U završnici ove otvorene društvene igre javljaju se predstavnici nove “klase i profesije”, majstori pljački i ucjena, bez milosti i moralnih obzira. Kako bi svoje žrtve što više ustrašili te svoju agresivnu poduzetnost učinili što uspješnijom, oni se pozivaju i na sakralnost domoljubnih simbola. Svoju dramsku poetiku tekst upravo i izgrađuje na tim moralnim padovima i srazovima, u jeziku “cinične” metafore u kojoj su i sakralni simboli, poput svečanih pjesama i odličja, često u funkciji podržavanja društvene laži, u službi prikrivanja i poražavanja društvene istine.


BIOGRAFIJA:

Čedo Prica Plitvički, prozni i dramski pisac, esejist i prevoditelj, rođen je 1931. na Plitvičkim jezerima. Osnovnu je školu pohađao u Ličkom Petrovom Selu, a gimnaziju u Santa Maria di Cesarea (Italija), Splitu i Zagrebu, gdje je 1955. i diplomirao na Filozofskom fakultetu. Književnošću se počeo baviti još kao srednjoškolac, a kao student postaje stalnim suradnikom časopisa Izvor te kasnije Krugova i Republike. Suosnivač je izdavačke kuće “Lykos”, a radio je kao urednik kulturnih rubrika u Narodnom listu i Večernjem listu te kao urednik-dramaturg na Hrvatskom radiju (1961 – 1991). Od 1954., kada mu je tiskana zbirka pjesama Plitvička rapsodija, objavio je tridesetak knjiga (pjesme, romani, proza za djecu, putopisi, kazališni eseji i feljtoni, novele i dr.), a izabranim je djelima predstavljen i u ediciji “Pet stoljeća hrvatske književnosti”.

Drame izvedene u profesionalnim kazalištima: Kruh (Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 1976), Zemlja (Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 1981), Ostavka (HNK Zagreb, 1986), Sunčanje (HNK Split, 1988), Atelier (HNK Zagreb, 2001).

ADRESA:

Čedo Prica Plitvički, Vlaška 53, 10 000 Zagreb
tel. 01/461 6401