NAŠA POSLJEDNJA VEČERA
monodrama

BROJ LIKOVA: 1 ženski lik
GODINA NASTANKA: 2004.

SADRŽAJ: Glavni sadržaj monodramske jednočinke (Dora je simbolički postavljena u graničnu egzistencijalnu situaciju bolesti, preživjela je emocionalne slomove, u ratu joj je u nerazjašnjenim okolnostima umro brat uz njezinu dvojbu radi li se o samoubojstvu ili pogibiji, rastala se od muža bi-seksualnih sklonosti, a četiri dana nakon razvoda, bull terijer rastrgao joj je mačku) razvija se u obzorju egzistencijalističkih dvoumljenja o temeljnim koordinatama ljudskoga opstanka u neizvjesnom i tragičnom svijetu. Dora se hrva s pitanjima o razlozima opstojanja u svijetu zatamnjenih ontoloških odnosa te svrhovitosti odluke za život u okolnostima opće devijacije i nesreće. Dorina bolna iskustva ujedno su i iskustva svijeta čiji gubitak smisla i životnoga nagona ne mogu zamijeniti nikakva čuda tehnologizacije. Čak ni sama tehnologizacija čovjekova postojanja (kloniranje, mogućnost intervencije izvanzemaljaca u vidu spašavanja ljudi teleportacijom) ne može nadomjestiti duhovne kvalitete nade i pravednosti koje Doru još uvijek nukaju na ustrajavanje u golom preživljavanju, što se dosad u njezinom slučaju pokazalo žilavijim od svih nedaća. Monodrama završava brojalicama – jer sve se igra na ispadanje. Dora se pita ne rukovodi li se brojalicama i sama bolest jer “i ona mora naći način kako nekog razvrstati na ovu ili onu stranu”.